|  | 
            
              | Humani  papiloma virusi (HPV) su DNK virusi koji pripadaju porodici Papillomaviridae.Postoji oko 140 tipova Humanih papiloma virusa.  Oko 40 tipova HPV izaziva polno prenosive  bolesti . Polno  prenosive bolesti su infekcije koje se prenose seksualnim odnosom, preko  telesnih tečnosti, dodira sluzokože ili dodirom sa inficiranom kožom.
 
 Infekcija HPV-om je uz infekciju Hlamidijom jedna od najčešće prenosivih polnih bolesti u svetu.
 Dok  je hlamidija najčešći mikrobiološki uzrok steriliteta, HPV virus je najčešći  mikrobiološki uzrok karcinoma grlića materice i polnih bradavica  (kondiloma).
 Nemački  virusolog  prof. dr Harald zur Hause  dobio je 2008. godine Nobelovu nagradu za  otkriće da HPV virusi imaju značajnu ulogu u nastanku karcinoma grlića  materice. Internacionalna Agencija za istraživanje karcinoma definisala je HPV  kao karcinogeni agens.
 
 
 |  |  
              | - Preko 80% seksualno aktivnih osoba će bar u jednom periodu života biti inficirano HPV-om.  Prva infekcija se najčeće dešava u adolescentnom periodu i ranim dvadesetim godinama (15-24 godine). Većina inficiranih obično nema nikakvih simptoma,  ali određeni   tipovi (najčešće 16 i 18) mogu da izazovu karcinom  grlića materice, anusa,  penisa,  karcinom vulve i vagine, karcinom usne duplje.Većina HPV infekcija prolazi spontano u periodu do 2  godine, ali kada imunitet nije sposoban da eliminiše infekciju nastaje  trajna onkogena HPV infekcija. Period inkubacije kod infekcije HPV može  biti od nekoliko meseci do godinu dana, a da osoba nema nikakve simptome i može  da prenese bolest godinama nakomn primarne infekcije.
 - Dugotrajne HPV infekcije izazivaju trajne promene u ćelijama koje mogu napredovati u prekancerozne i  kancerozne lezije. Ovo je naročito izraženo u slučaju infekcije onkogenim  tipovima 16 i 18 HPV. Smatra se da je period od početka infekcije do pojave  karcinoma oko 10 godina.
 - Cervikalne epitelne neoplazije (CIN  lezije), promene koje nastaju kao posledica infekcije HPV, mogu se otkriti pregledom cerviklanog brisa (Papanicolau test) koji se  koristi u skriningu karcinoma grlića materice.
 - 
                Osim lokalizacije na grliću  materice, HPV je odgovoran za oko 20-90% svih lokalizacija skvamoznog karcinoma  na anusu, orofarinksu, vulvi, vagini i penisu.
 |  
            
              |  |  |  Vakcinacija protiv HPV (GARDASIL vakcina)  
            
              |  | - Upotreba  kondoma, kao opšte mere primarne prevencije, može smanjiti, ali ne i potpuno  eliminisati prenos infekcije HPV. Najbolja  mera prevencije infekcija HPV je imunizacija, kao vid specifične mere primarne  prevencije. - 
                Vakcine protiv HPV  sadrže partikule koje liče na viruse -VLP (virus-like particles ),  rekombinovani L 1 kapsidni protein pojedinih HPV tipova.
 - Vakcine ne sadrže DNK  virusa,  nisu infektivne, ni onkogene. Vakcinacija NE isključuje redovne  ginekološke kontrole i Papa test!
 - Vakcina protiv HPV prvi put je odobrena 2006. Vakcinacija se sprovodi u  više od 40 zemalja sveta.
 - 
                SAD, Australija, Kanada među prvima je uvrstile u  nacionalni program imunizacije, 23 Evropske zemlje , 19 EU. Zemlje iz bližeg  okruženja: Slovenija, Makedonija. Nedovoljno je zastupljena vakcinacija u  nerazvijenim zemljama, uglavnom zbog cene. Odobrena u preko 110 zemalja širom  sveta.
 - Dvovalentna vakcina GARDASIL 2 primenjuje se samo kod žena i štiti od tipova 16 i 18 (FDA odobrenje 10/2009 ) .
 - Četvorovalentna vakcina GARDASIL 4 registrovana je za primenu kod oba pola, štiti od 6, 11, 16 i 18 tipova HPV  (FDA  odobrenje 06/2006) .
 
 |  
              | Smatra se da su tipovi 16 i 18  HPV odgovorni zanajveći procenat slučajeva  karcinoma grlića materice, dok tipovi 6 i  11 HPV imaju nizak onkogeni potencijal, ali mogu dovesti do benignih tumora,  kondiloma i papiloma larinksa.- Vakcinacija sa četvorovalentnom HPV  vakcinom sprovodi se i kod devojčica i kod dečaka od  9 do  13  godina života, u dve doze, u razmaku od šest meseci. Razmak između dve doze  vakcine ne bi trebalo da bude duži od 12 do 15 meseci.
 - 
                  Vakcinacija HPV vakcinom se može sprovoditi i  kod prethodno nevakcinisanih devojaka/žena starijih od  14 godina sa  tri doze vakcine. Druga doza se daje nakon 2 meseca od prve, a treća nakon 6 meseci od druge doze.
 - 
                  Mlade žene mogu da prime vakcinu do 26. a mladi muškarci do  21. godine života. Najbolji efekat se postiže ako se vakcina primi pre kontakta sa virusom tj. pre stupanja u seksualne odnose, u što ranijem uzrastu.
 -  Devetovalentna vakcina - GARDASIL 9 koja je namenjena ženama i muškarcima od 9 do 45 godina starosti za prevenciju karcinoma grlića materice, genitalne i analne regije, usne duplje i ždrela kao i drugih lokalizacija na vratu i glavi prouzrokovanih  HPV virusima tipa 16, 18, 31, 33, 45, 52, i 58; zatim za prevenciju cervikalnih, vulvarnih, vaginalnih i analnih prekanceroznih i displastičnih lezija (abnormalne, izmenjene ćelije) izazvanih tipovima HPV virusa 6, 11, 16, 18, 31, 33, 45, 52, i 58; i prevenciju genitalnih bradavica izazvanih HPV virusima tipa  6 i 11.
  Vakcinacija  muškog polaHPV vakcina se preporučuje kod muškog pola, jer smanjuje rizik od polnih bradavica i prekancerzonih lezija uzrokovanih HPV, čime se smanjuje mogućnost pojave karcinoma penisa i anusa. Za muški pol su preporučene vakcine Gardasil i Gardasil 9, ali ne i Cervarix, pre svega zato što ne štiti od polnih bradavica. Karcinomi genitalija kod muškaraca se mnogo ređe javljaju  nego cervikalni karcinom kod žena.
 
 Nežljeni efekti
 Od ukupnog broja prijavljenih reakcija koje su se javljale nakon primene vakcine su najčešće su blage reakcije: bol, otok i crvenilo na mestu uboda, ređe povišena temperatura, glavobolja, muka. Takođe se može javiti slabost, malaksalost  i nesvestica nakon primene vakcine, što je češće kod adolescenata. CDC i FDA je ustanovila da se neželjene reakcije kod HPV vakcine ne razlikuju od drugih vakcina.
 
 
 |  |  |